JU Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju

Vladimir Nazor

KONCEPCIJA PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Predškolski odgoj i obrazovanje zasnovan je na humanističkom pristupu odgoja i obrazovanja, savremenim naučnim dostignućima i teorijama o djetetovom razvoju i pravima djeteta, obavezno uvažavajući stepen razvoja djeteta, specifičnosti razvojnih mogućnosti i njegove pojedinačne potrebe.

Deficit u socijalnoj kumunikaciji i socijalnim interakcijama koje se ogledaju u:
deficit socio-emocionalne uzajamnosti (oskudna podjela interesa, osjećaja i afekta do izostanka započinjanja socijalnih interakcija ili odgovora na njih),
defeiciti u neverbalnom komunikacijskom ponašanju u socijalnim intereakcijama (od slabo integrisane verbalne i neverbalne komunikacije do po pravilu izostanak u kontaktu očima i govoru tijela ili deficita u korištenju i razumijevanju gesta ili do poptunog izostanka facijalnog izražavanja neverbalne komunikacije,
deficit u uspostavljanju, održavanju i razumijevanju odnosa (teškoće prilagođavanja odnosa u različitim kontekstima do teškoće u podjeli imaginativne igre ili sklapanja prijateljstva ili do nepostojanja interesa za vršnjake.
Ograničeni ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti koje se uočavaju:

• Stereotipni ponavljajući motorički pokreti (redanje igrački, lupkanje predmeta, eholalija idiosinkratičke fraze),
• insistiranje na istovjetnosti, nefleksibilnost u rutinama ili ritualni obrasci verbalnog ili neverbalnog ponašanja (uznemirenost na male promjene, rigidni obrasci ponašanja, istovjetnost u rutinama kretanja, izbor u hrani),
• jako ograničeni kruti interesi koji su upadljivi po intenzitetu ili fokusu (snažna zaokupljenost neobičnim predmetima, pretjerano suženi ili perseverirani interesi)
• presosjetljivost ili premala osjetljivost na senzorne podražaje ili neobični interesi za senzorne aspekte okoline (preosjetljivost na specifične zvukove ili konzistenciju, pretjerano njušenje ili dodirivanje predmeta, vidna fascinacija svjetlom ili pokretom).

Posebne jezične teškoće su uz disleksiju, najčešći razlog specifičnih teškoća u učenju. One su više ili manje vidljiv jezični deficit koji često nije dijagnosticiran ili zbog kojeg neka djeca pri upisu u školu mogu imati logopedske izvještaje o odstupanju u pravilnosti izgovora glasova, gramatičkoj ispravnosti, oskudnijem razvoju rječnika i sporadičnoj nedostatnosti u razvoju predčitačkih vještina. Djeca s ovim poteškoćama ponekad predškolsko razdoblje provedu na intenzivnim govorno-jezičkim tretmanima zbog usporenog govorno jezičkog razvoja.
Može se reći da su posebne jezičke teškoće, jezičko odstupanje ili specifičan slučaj jezičkog razvoja s mnogo pojava i razina. Po pitanju uzroka posebnih jezičkih teškoća možemo reći da one nisu uzrokovane neurološkim oštećenjem, ali su posljedica međusobnog odnosa gena i neurološkog funkcionisanja. Djeca s posebnim jezičkim teškoćama kasnije progovore i počinju povezivati riječi u rečenicu. Riječi u rečenici nisu posložene na uobičajen način, često nemaju pravilne nastavke za rod i broj. Sve ovo čini njihov govor neodređenim i ostavlja dojam suženog poimanja, no djeca s posebnim jezičkim teškoćama imaju misaoni proces bogatiji od onog što kažu.
Disleksija je specifično kognitivno funkcioniranje djeteta zbog kojeg ono ima slabosti u nekim modalitetima primanja i obrade informacija kao što se vizuelno-prostorna obrada pisanih simbola i fonološka obrada glasova govora, te njihovo simultano procesuiranje i automatizacija, što su temeljni procesi za ovladavanje čitanja i pisanja.
Takođe imaju problema s tim da teže slijede niz radnji, imaju teškoće zbog kojih pokazuju dezorganizaciju u vremenskim, prostornim ili motoričkim sljedovima s gubljenjem čvrstih orijentira, koji se u pamćenju njihovih sekvenci najčesće koriste.
Za djecu sa specifičnim teškoćama u učenju karakteristična je svojevrsna lakoća kontakta u komunikaciji s terapeutom, razgovor im je najvažniji dio kontakta.

Poremećaji u ponašanju predstavljaju skupni naziv za sve one pojave  biološke, psihološke, i socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca I opasno utiču na druge pojedince I društvene organizacije (porpdica, dječije ustanove, školu, užu I širu zajednicu).

Poremećaji u ponašanju predstavlja skupni naziv za sve one pojave biološke, psihološke i socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca i opasno utiču na druge pojedince i društvene organizacije (porodica, dječje ustanove, školu, užu i širu zajednicu).

Glavni simptomi i znakovi ADHD su nepažnja, hiperaktivnost i impulsivnost koji su izraženiji nego što bi se očekivalo s obzirom na razvojnu razinu djeteta. Često je poremećeno obrazovno i društveno funkcioniranje.
Nepažnja se pojavljuje kad je dijete uključeno u zadatke koji zahtijevaju budnost, brzu reakciju, vidnu potragu i opažanje te sustavno i dulje slušanje. Nepažnja i impulzivnost ometaju razvoj obrazovnih umijeća i razmišljanja te razmatranja, motivaciju za školu i prilagođivanje društvenim pravilima. Djeca s oblikom ADHD–a obilježenog pretežito nepažnjom su obično praktičari koji imaju tegoba prilikom pasivnog usvajanja znanja, u okolnostima koje zahtijevaju trajnu zauzetost i završavanje zadatka. Sveukupno 30% djece s ADHD ima poteškoće pri učenju.
Prema dijagnostičkim kriterijima (DSM-5; 2014), mogu se razlikovati tri oblika (kliničke slike) hiperkinetskog poremećaja: klinička slika s predominantnom nepažnjom (ADD), klinička slika s predominantnom hiperaktivnošću/impulsivnošću i kombinovana klinička slika (kod djeteta su prisutne teškoće iz obje grupe – nepažnja, impulsivnost, hiperaktivnost).
U dojenačkoj dobi ovo je djete aktivnije u odnosu na ostalu djecu:
• razdražljivo je i puno plače
• do kasnije dobi noću traži jesti
• ima poteškoće u spavanju, često se budi, teško ga je smiriti i utješiti
• ima poteškoće u uzimanju hrane te odabiru adekvatne hrane
• može imati trbušne kolike
• vrlo često je izražen pojačan tonus mišića, iako rano prohoda ovakvo dijete često je nespretnije od druge djece.

U predškolskoj dobi su izražene sljedeće poteškoće:
• prisutna izrazita motorička aktivnost, nikad nije na svom mjestu
• loše predviđa posljedice svojih aktivnosti
• ne sluša odgajatelja
• na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli ili gleda kako druga djeca rade prije nego što pokuša sam uraditi
• u oblačenju bez tuđe pomoći, češće ne nauči oblačiti i vezati cipele, zakopčavati dugmad
• pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu – usvajanje boja, brojeva, slova, korištenju škara
• nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.

Djeca s oštećenjima vida: slijepo dijete je ono koje na boljem oku s korekcionom staklom ima oštrinu vida manju od 0,10 ili manje vidno polje od 20%. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od mraka  niti da vizuleno percipira. Ovakva djerca se oslanjaju na auditivnue slike, čulo dodira kao I pokrete. Process primanja podražaja slijepog djeteta je više baziran na vremenski  nego prostorni redosljed, zbog čega se ono bolje snalazi u vremenu nego u prostoru. Razvoj govora kod slijepe djece kao “kričanje”I gukanje počinje zaostajati, oponašaju samo akustične znake, a ne mimičnu bezizraženost . ako se ne radi o djetetu sa intelektualnim teškoćama , uz pravilne pedagoške mjere  može se normalno intelektulani razvijati.

Slabovidno dijete je ono dijete koje na boljem oku, s korekcijom vida od 0,4 kao I dijete  koje na boljem oku ima korekciono staklo s oštrinom vida većom od 0,4, ali kod koga se stanje pogoršava. Kod ove djece je smanjeno vizuelno doživljavanje što može otežati razvoj.

 

 

Djeca s oštećenjima sluha: oštećenje sliha jedno je od jajčešćih prirodnih oštećenja. Ono se može definisati kao nemogućnost ili smanjena mogućnost primanja , provođenja, I registrovanja slušnih podražaja zbog urođenih  ili stečenih oštećenja , nerazvijenosti ili umanjene funkcionalnosti slušnog organa, slušnog živca ili slušnih centara u mozgu. U oštećenje sluha  ubrajamo gluhoću I nagluhost. Gluhoću možemo definisati kao  stanje u kojem gubitak sluha iznosi 90 Db I više. Percepcija gluhe djece svodi se na vizuelni oblik komunikacije jer gluho dijete ne može početi govoriti upotrebom slušnog aparata.

Nagluhost možemo definisati kao kao gubitak sluha od 20 do 90 Db, a razlikujemo  tri vrste nagluhosti : blagu nagluhost (20 do 40 Db). Umjerenu nagluhost (od 41 do 60 Db) I tešku nagluhost (od 61 do 90 Db).

Djeca sa artikulacijskim poremećajima, djeca sa fonološkim poremećaji, djeca sa motoričkim govornim poremećajma (dizartrija, dječija apraksija govora), djeca sa poremećajima fluentnosti govora (mucanje i brzopletost), djeca sa poremećajima glasa, djeca sa razvojnim jezičkim poremećajima, djeca sa poremećajima autističnog spektra, djeca sa poremećaji u ranoj pismenosti, djeca sa poremećajima socijalne komunikacije, djeca sa poremećajima kognitivne komunikacije, djeca sa složenim komunikacijski poremećaji (AAC), djeca sa poremećaji gutanja i hranjenja.

PLANOVI I PROGRAMI RADA PREDŠKOLSKE USTANOVE

Opis organizacije rada

U predškolskom odjelu “More nade” primjenjuje se Plan i program rada za djecu s teškoćama u razvoju usklađen sa zajedničkom jezgrom cjelovitih razvojnih programa, prilagođen specifičnim potrebama djece.  Program za djecu s teškoćama u razvoju obuhvata oblasti: senzomotorni razvoj, kognitivni razvoj, razvoj govora i komunikacija, socioemocionalni razvoj, igra, briga o sebi, početni matematički pojmovi, upoznavanje uže i šire okoline. Za svako dijete po potrebi izrađuje se Individualni program rada.

Program podsticanja razvoja za djecu s teškoćama u razvoju podrazumijeva:

  1. Ranu intervenciju (do 2 godine),
  2. Vrtićka grupa (od 2 godine do navršenih 5 godina),
  3. Pripremni program za polazak u školu (5-6 godina).

    Specifičnosti rada organizacione jedinice (podružnica) predškolske ustanove ogledaju se u:

  • Planovi i programi su kreirani prema nivoima funkcionisanja djece,
  • Da bi rad bio efikasan usmjereni smo se na pristup orjentisan prema djetetu i njegovim razvojnim sposobnostima. U prve 2-4 sedmice dolaska djeteta u ustanovu vrši se timska procjena djeteta.
  • U skladu s procjenama djeteta izrađuju se Individualni planovi i programi prilagođeni specifičnim potrebama djece i primjenjuju odgovarajuće metode rada, te habilitacioni/rehabilitacioni programi rada (senzorna integracija, psihomotorna reedukacija, perceptivno-motorička stimulacija, bazično perceptivna stimulacija,  terapija igrom i sl…).
  • Rad s djecom se realizuje ovisno od procjene djeteta: individualno, u paru ili grupi. Grupe se formiraju prema Pedagoškim standardima i normativima.
  • Prostor i materijali se pripremaju prema individualnim i prilagođenim potrebama djece.
  • Svakodnevna savjetodavna podrška roditeljima i drugim učesnicima u odgojno obrazovnom procesu i rehabilitaciji  djeteta sa razvojnim teškoćama.
  • Provodi se evaluacija i stručna podrška pri tranziciji i kreiranju podsticajne okoline za dijete.

Pored toga, dodatno se radi i na  umrežavanju  sa drugim ustanovama i stručnjacima koji rade na detekciji, planiranju i organizovanju potreba djeteta i porodice (pedijatrijske ustanove, centri za socijalni rad, predškolske ustanove, domovi zdravlja pedijatra (Ministarstva socijalne politike, zdravstva i obrazovanja):

  • suradnja sa lokalnom upravom,
  • razmjena iskustava sa drugim ustanovama za predškolski odgoj za djecu s teškoćama u razvoju
  • daljnje educiranje članova tima, kao bi se poboljšale kompetencije stručnjaka
  • nastavak i proširenje saradnje sa zdravstvenim, predškolskim i socijalnim ustanovama kako bi se osigurao usklađen pristup djeci i roditeljima

Vrste programa

U organizacionoj jedinici (podružnici) predškolska ustanova JU “Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju “Vladimir Nazor” pored obaveznog programa, a koji je prilagođen individualnim sposobnostima i potrebama djece, realiziraju se i slijedeći programi:

  1. a)      cjeloviti razvojni programi;
  2. b)      specijalizirani programi (svi programi koji zadovoljavaju potrebe djece i roditelja);
  3. c)      interventni, kompenzacioni, rehabilitacioni;
  4. d)      jačanja roditeljskih kompetencija;
  5. e)      obavezni program za djecu u godini pred polazak u školu;

Cjeloviti razvojni program

Cjeloviti razvojni program je program koji osigurava povoljne uvjete za cjelovit razvoj djeteta od rođenja, 6 mjeseci do polaska u školu jer:

  1.  Utiče na kompletan psihofizički rast i razvoj predškolskog djeteta;
  2.  Osigurava najpovoljnije uvjete za njegov rast i razvoj;
  3.  Utiče na sigurnost i sreću djeteta;
  4.  Utiče na smanjenje stepena mogućeg društveno neprihvatljivog ponašanja u narednim razvojnim fazama;
  5.  Utiče na kasniju uspješnost djece u školi i životu;
  6.  Pruža posebne rehabilitacione tretmane kao specijalizirana ustanova (individualni tretmani defektologa, logopeda, somatopeda, fizioterapeuta, muzikoterapeuta, senzorna integracija, i sl.)
  7.  Sva djeca imaju koristi od kvalitetnog predškolskog odgoja, naročito djeca kod kojih se uoči zaostajanje u pojedinim miljokazima razvoja, te djeca iz socijalno ugroženih porodica.

Strukturu cjelovitog razvojnog programa iz stava ovog člana čine:

  • program njege i odgojnog rada i sa djecom od rođenja, 6 mjeseci do navršene 3 godine života;
  • program odgojno obrazovnog rada za djecu u 4-toj godini života;
  • program odgojno obrazovnog rada za djecu u 5-toj godini života;
  • obavezni odgojno-obrazovni program za djecu u 6-toj godini života;

Specijalizirani programi

Specijalizirani programi predškolskog odgoja i obrazovanja sadrže kontinuirane ili povremene aktivnosti koje se mogu organizirati jednom ili više puta u sedmici u trajanju od jednog, dva, ili više sati u skladu sa potrebama i interesom porodice i djeteta. Specijalizirani programi predškolskog odgoja i obrazovanja sadrže odgojnoobrazovni rad iz muzičke, likovne i fizičke kulture, lutkarstva, stranih jezika, rekreativne, ekološke, vjerske i drugih oblasti, koji su u funkciji zadovoljavanja posebnih, odnosno dodatnih interesovanja i sklonosti djeteta.

 

Interventni, kompenzacioni i rehabilitacioni programi

Interventnim, kompenzacionim i rehabilitacionim programima predškolskog odgoja i obrazovanja utvrđuju se ciljevi i zadaci, sadržaj, stručni kadar, obim, oblici i metodologija odgojno-obrazovnog rada sa djecom koja imaju smetnje u psihičkom i tjelesnom razvoju, traumatiziranom djecom, djecom tjelesno ili mentalno oboljelih roditelja, djecom društveno neprilagođenih roditelja, djecom neudatih majki ili napuštenih majki, djecom bez roditeljskog staranja, djecom iz porodica ugroženog socijalnog i društvenog stanja, djecom izbjeglih i raseljenih lica, djecom studentskih porodica od rođenja do navršene treće godine života, od navršene tri godine do obaveznog uključivanja u obavezno predškolsko obrazovanje i djecom uključenom u obavezno predškolsko obrazovanje do polaska u osnovnu školu.

Poseban naglasak u organizacionoj jedinici (podružnici) predškolska ustanova JU “Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju “Vladimir Nazor” je na interventnim, kompenzacionim i rehabilitacionim programima koji se izvode uz cjeloviti razvojni program u skladu sa potrebama djece. Za svako dijete se po potrebi izrađuje IEP program rada i provode individualni stručni i rehailitacioni tretmani.

Interventi specijalizirani programi podrazumijevaju: bazično perceptivno-motoričku stimulaciju, podsticanje perceptivno-motoričkog razvoja, rehabilitacija igrom, podsticanje senzorne integracije, psihomotorička reedukacija, primijenjena analiza ponašanja, strukturirani programi s vizuelnom podrškom, sistemi augmentativne i alternativne komunikacije, kognitivne strategije učenja, tehnike individualnog i grupnog podučavanja, podsticanje razvoja kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija, podsticanje harmoničnih odnosa s vršnjacima, podsticanje ličnog i socijalnog razvoja u grupi, podsticanje razvoja prirodnog kruga podrške, modeli lično i porodično usmjerenog planiranja podrške, tranzicijski programi, artikulacijski poremećaji, fonološki poremećaji, motorički govorni poremećaji (dizartrija, dječija apraksija govora), poremećaji fluentnosti govora (mucanje i brzopletost), poremećaji glasa, razvojni jezički poremećaji, poremećaji autističnog spektra,  poremećaji u ranoj pismenosti, poremećaji socijalne komunikacije, poremećaji kognitivne komunikacije, složeni komunikacijski poremećaji (AAC), poremećaji gutanja i hranjenja i druge vrste tretmana po potrebi.

Oblici odgojno obrazovanog rada

U predškolskoj ustanovi se primjenjuju svi poznati i u pedagoškoj teoriji i praksi priznati oblici odgojno obrazovnog rada kao što su:

  • Frontalni,
  • Grupni,
  • Rad u parovima,
  • Individualni

Prednost se daje onom obliku rada koji za djecu najpovoljniji, odnosno koji daje najbolje rezultate, a u skladu sa razvojim karakteristikama i potrebama učenika radi razvoja njihovih punih potencijala.

Radi socijalizacije kao preduvjeta za nesmetan rast i razvoj i uključivanja u sve društvene tokove, posebna pažnja se pridavaje stručnim tretmanima, te odgojnoj komponenti. Djeca, prije svega imaju priliku da dobiju stručnu podršku, da se druže, da se uče kolektivitetu, da pomažu jedni drugima i na taj način razvijaju svijest o potrebi uzajamnog uvažavanja i pomaganja. 

Organizacija rada i podrška djeci s teškoćama u razvoju podrazumijeva: ranu detekciju, timsku procjenu djeteta, otkrivanje jakih strana djeteta i nivoa podrške, planiranje rada, priprema prostora i materijala za rad, pravovremenu intervenciju (stimulacija neurorizične djece i djece koja pokažu i najmanja odstupanja od razvojnih miljokaza), rad stručnjaka školovanih za rad s djecom s razvojnim teškoćama (defektolozi određenih profila, edukatori/rehabilitatori, logopedi…), individualni i grupni rad, timski i interdisciplinarni rad, primjena habilitacionih/rehabilitacionih programa rada (senzorna integracija, psihomotorna reedukacija, rana intervencija, bazično perceptivna stimulacija, briga o sebi, komunikacija, terapija igrom…), kontinuirano dokumentovanje i izvještavanje o postignućima djeteta, kontinuirani rad s roditeljima djece s posebnim potrebama (s teškoćama u razvoju), savjetodavna podrška svim učesnicima u odgojno obrazovnom procesu djeteta sa razvojnim teškoćama, uključivanje u društvene aktivnosti lokalne zajednice (npr. obilježavanje značajnih datuma, dječijih manifestacija, saradnja sa lokalnom zajednicom ), evaluacija, stručna podrška pri tranzicija i kreiranju podsticajne okoline za dijete, kontinuirana edukacija stručnjaka, planiranje i provođenje na znanstvena istraživanja temeljena na poštivanju etičkog kodeksa i načela društvene korisnosti rezultata istraživanja s ciljem iznalaženja rješenja za bolju  podršku  za djecu s teškoćama u radu.

Iz navedenog se jasno uviđa i potreba izrade i primjena socijalnog modela pristupa – dijete je u središtu, fokus je na jakim stranama djeteta. Pristup je fleksibilan i evoluira, konstantno se prilagođavajući potrebama i mogućnostima svakog djeteta. U skladu s tim neophodno je imati i Plan i program rada (u daljem tekstu PP) u predškolskom sistemu odgoja i obrazovanja za djecu s  teškoćama u razvoju od rođenja do polaska u školu.

Polazište pri izradi PP za predškolski odgoj djece sa razvojnim teškoćama bio je dokument Identifikacija ključnih i životnih vještina u BiH te rezultati analize razvojnih programa u BiH, Srbiji i Republici Hrvatskoj, kao i iskustva zemalja Evropske unije i šire. 

PP ima razvojni karakter. Program istovremeno stimuliše sva razvojna područja: motornog, komunikacijskog, spoznajnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, brige o sebi uz primjenu re/habilatacionih tretmana. Tokom izvođenja cjelokupnog programa značajna komponenta je kontinuirani rad s roditeljima djece s teškoćama u razvoju i lokalnom zajednicom. U ostvarivanju programa poštuje se princip timskog i interdisciplinarnog pristupa.

 

CILJEVI PROGRAMA

Cilj odgoja i obrazovanja djece sa teškoćama u razvoju je osnaživanje svih aspekata dječje ličnosti: iskustva o sebi, od primjerenog uspostavljanja kontakta s okolinom, izgrađivanja lične autonomije, sticanja  primjerenih znanja, vještina i sposobnosti, navika, vrijednosti i stavova, do pripremanja za daljnji odgoj i obrazovanje i uključivanje u društvenu zajednicu. Mjerilo dječijeg razvoja i postignuća treba da bude samo ono što je  po normama razvoja  jednako za sve, ali ih dijete prelazi na svoj način i prema sopstvenom tempu.  

Djeci s teškoćama u razvoju je potreban Plan i program rada u ustanovi sa specijalnom opremom, kadrom i programom zbog primarnog tjelesnog, kognitivnog ili senzornog oštećenja kako bi se maksimizirali njegovi potencijali. Cilj programa rada jeste iskorištavanje jakih strana djeteta i pripremanje za uključivanje u društvenu zajednicu. Plan i program rada je baziran prema potrebama djece s teškoćama u razvoju u ostvarivanju jednog od elementarnih prava djece, a to je pravo na kvalitetan odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju u skladu sa razvojnim potrebama, mogućnostima  interesovanjima.

 

Opći zadaci predškolskog odgoja i obrazovanja

  • Podsticanje i jačenje grube motorike i razvijanje fizičke snage cijelog tijela
  • Podsticanje razvoja fine motorike i pokreta ruku
  • Podsticanje senzomotornog razvoja
  • Omogući zadovoljavanje primarnih bioloških i socijalnih potreba, a posebno potrebu za kretanjem i igrom, za afirmacijom i grupnom indentifikacijom
  • Usvajanje i gramatički pravilno korištenje riječi i rečenica
  • Samostalno, ispravno i svsishodno stupanje u komunikaciju sa drugarima, roditeljima i ostalim iz svoje okoline
  • Usmjeravanje pažnje i formiranje misaonog toka koji će biti pretočen u verbalni iskaz
  • Podsticanje na upotrebu komunikacijskih sredstava
  • Uspostavljanje, razvijanje i održavanje interakcije s drugom djecom i odraslima.
  • Stvarati povoljne uslove za doživljaj sebe i svijete oko sebe
  • Omogućiti stvaranje perceptivnih predodžbi svim senzornim putevima
  • Podsticanje razvoja kognitivnih sposobnosti
  • Stvarati situacije u kojima dijete može razvijati reakcije na neki događaj
  • Odazivati se na djetetove inicijative
  • Stvarati situacije za uspostavljanje dvosmjernih, povratnih, afektivnih ili emocionalno recipročnih razmjena
  • Razvijati načine iskazivanja želje, namjere i osjećaja (dodirom, gestama i govorom)
  • Njegovati pozitivnu socio-emocionalnu klimu i time doprinijeti razvoju privrženosti i formiranju zadovoljnog i sretnog djeteta
  • Formiranje osnovnih navika za funkcionisanje u kolektivu s ciljem da one postanu trajne i društveno prihvatljive
  • Podsticati razvoj djetetove društvenosti, kreativnosti i vještina za rješavanje izazova u interakciji s drugima
  • Podsticanje kreativnosti i razvoja manipulativnih sposobnosti
  • Pripremanje djece za dalji odgoj I obrazovanje

Zadaci tima stručnjaka u Odjelu za predškolski odgoj:

a) Timska opservacija djeteta (prisutni svi stručnjaci, te se određuje prioritetni stručnjak za dijete,  koordinator za dijete i porodici koji će biti glavna komunikacija sa roditeljima i ostalim stručnjacima);

b) Timski sastanak (piše nalaz  mišljenjei preporuka, te se određuje ko će raditi s djetetom na osnovu kriterija koje tim ima);

c) Napredak se stalno prati i procjenjuje (izrađuju se IPPU, IEP; mjesečno praćenje i pišu se izvještaji, evaluacija, nakon 3-6 mjeseci gdje se piše završni izvještaj i za roditelja, OBAVEZNA POLUGODIŠNJA REVIZIJA kako bi se odredio napredak djeteta i po potrebi usmjerio drugom stručnjaku);

d) Koristi povratne informacije za poboljšanje rada pojedinca i tima;
e) Stalna edukacija, usavršavanje tima i pisanje radova za učešće na Konferencijama i objavljivanje u časopisima

 

Dnevne aktivnosti  – rana intervencija od 0 do 2 godine

Rad će se provoditi individualno kroz individualne terapijske programe kojima prisustvuje i roditelj djeteta:

  • Individualni stručni tretmani (defektolog oligofrenolog, defektolog logoped, fizioterapeut, muzikoterapeut, art terapija, brain gym, senzorna integracija, psihomotorna reedukaciju i sl. ) realizuju se u skaldu sa predviđenim rasporedom tretmana (u period 8:00-16:00).

Dnevne aktivnosti djece uzrasta 2 do 5 godina

Vrtić se otvara svakog jutra u 07:00 sati a djeca se mogu dovesti do 09:00 sati.

  • U periodu od 08:30 do 9:00 doručak
  • Od 09:00 do 11:00 sati su planirane aktivnosti i individualni tretmani, kao i boravak u dvorištu ovisno o vremenskim uslovima.
  • Od 11:00- 12:00  sati održava se podnevni krug, gdje sva djeca iz svih odgojnih grupa dijele zajedničku aktivnost, kao npr. pjevanje ili pričanje/čitanje priča.
  • Od 12:00 do 12:30 sati je ručak.
  • Od 12:30 do 14:30 popodnevni odmor
  • Od 13:00 sati roditelji mogu, po potrebi, dolaziti po djecu.
  • Od 14:30 do 17:00 sati je period predviđen za slobodnu igru u vrtiću i individualne tretmane. 

Pripremni program za polazak u školu (5-6 godina).

Pred polazak u školu realizuju se aktivnosti predviđene zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i pedagoškim standardima i normativima u skladu sa planiranim aktivnostima, područjima rada i ishodima učenja.

POVRATAK NA STRUKTURA CENTRA

Copyright © 2024. Vladimir Nazor

Scroll to Top