Vladimir Nazor

Današnja djeca uslijed užurbanosti roditelja i trke za obezbjeđivanje egzistencijalnih sredstava uskraćena su za igru na pijesku, odlazak u prirodu, hodanje i penjanje po neravnim terenima, igre školice, vožnje bicikla i sl. Ove aktivnosti važne su za organizaciju čula i stimulaciju  normalanog razvoja. Pokret i kretanje osobito u ranoj dobi stvaraju osnovu za učenje, mišljenje, kreativnost i sve druge više mentalne funkcije. Učenje koje nije bazirano na pokretu je zahtjevnije i napornije, te manje efikasno. Tijelo i um predstavljaju jedinstvo i navedeni procesi koji se odvijaju u centralnom živčanom sustavu, u mozgu, uključuju čitavo tijelo. Nasuprot toga djeca sve više vremena provode u statičnom položaju gledajući Tv i igrajući igrice na kompjuteru ne stimulišući i usporavajući razvoj propriocepcije, ravnoteže, koordinacije. Važno je pratiti i miljokaze razvoja. Naime, istraživanja su pokazala da djeca koja propuste puzanje, zbog upotrebe hodalica, mogu imati teškoća u učenju. Stimulacija vestibularnog i proprioceptivnog sustava skakanjem, ljuljanjem, vrtnjom i drugim pokretima u periodu ranog djetinjstva stimulira mozak na razvoj bazičnih kapaciteta za sve oblike učenja. Roditelji i društvo u ranom djetinjstvu više stimulišu i posvećuju pažnju učenju slova, jeziku i uopće intelektualnom razvoju, a manje izgradnji senzomotoričke osnove za te više funkcije.

Informacije iz spoljne sredine primaju se čulima. Čula primaju informacije, osjetilne podražaje iz vanjske sredine i upute ih ka mozgu, koji ih treba na adekvatan način obraditi ih i integrirati u cjelovite slike.  Najvažnija čulni sistemi za čovjeka su vestibularni i proprioceptivni, tu još spadaju auditivni, taktilni, vizuelni.  Čula mogu biti intaktna, dakle živci i mišići funkcioniraju dobro, ali  ukoliko mozak ima teškoća da integrira informacije na pravilan način dolazi do poremećaja senzorne integracije.

Senzorna integracija (SI) opisuje način na koji naš mozak organizira podražaje iz okoline i tijela radi funkcioniranja u svakodnevnici (Ayres, 1972.).

VAŽNOST SENZORNE INTEGRACIJE ZA RAZVOJ ČOVJEKA

• informacije dobivene senzornim receptorima
• postura, balans, tonus, savladavanje gravitacije, somatosenzorna svjesnost, motoričko planiranje
• motoričke vještine, perceptivne vještine, emocionalno sazrijevanje
• koncentracija, kreativnost, radne navike, čitanje, pisanje, matematika, rješavanje problema

Tri su temeljna načela na kojima se zasniva teorija senzorne integracije (Viola, 2002.) koja govore da osjetna obrada potiče učenje, odnosno da učenje ovisi o odgovarajućoj organizaciji osjeta iz pokreta i okoline, što nadalje koristimo za adaptivno (cilju usmjereno i svrhovito) ponašanje. Osobe sa slabijom osjetnom obradom mogu imati poteškoće s adaptivnim reakcijama koje mogu dovesti do nepoželjnih ponašanja i smanjene mogućnosti učenja.

Kod večine ljudi senzorna integracija događa se bez svjesnog razmišljanja ili uloženog truda.

Npr. Zamislite da kuhate špagete za večeru. Služeći se očima, gledate po kuhinji i vidite pribor za kuhanje i sve sastojke za pripremu obroka. Vaše uši čuju zujanje kad otvorite hladnjak i pucketanje ljusaka kada gulite češnjak. Koža vam osjeća glatku, čvrstu dršku noža i vlažnu površinu češnjaka koji sjeckate.Vaši mišići i zglobovi osjećaju težinu noža i položaj tijela kad se krećete uokolo. Vaš nos osjeća arome, a dok vam papar krcka u ustima, vi uživate u tom ljutom okusu. Iako toga niste svjesni, vaše tijelo osjeća privlačenje Zemljine sile. U svim tim osjetima možete ili uživati, ili ih niste ni svjesni, jer su toliko uobičajeni. Budući da vaš živčani sistem normalno funkcionira, dobro obrađujete sve senzorne informacije. Mali bitovi senzornih informacija odlaze u vaš mozak u obliku živčanih impulsa. Spajate dijelove da biste dobili cjelinu. Senzorna integracija omogućuje vam da se usredotočite na «glavnu sliku» onoga što radite, a to je priprema večere. Sada zamislite da vaša osjetila ne funkcioniraju dobro.

Fluorescentna rasvjeta zadaje vam glavobolju i ne možete naći umak od rajčice u prepunoj ostavi. Salata u rukama čini vam se ljigava, odurna. Povraća vam se od mirisa češnjaka. Ne čujete da vam kipi voda na štednjaku, stvaraju se mjehuri, voda se toliko prelijeva po kontrolnom plamenu da se on gasi.  Udarite se glavom u ormar, spotaknete preko mačke i prospe vam se salata. Do trenutka kad je ručak na stolu, doživjeli ste živčani slom i ljuti ste na sve oko sebe. Sve što želite je  otpuzati u krevet i spavati. Tako može izgledati svakodnevno iskustvo djeteta s poremećajem SI.

Senzorni podražaji koje osoba sa DSI prima nisu dosljedni, kao ni reakcija živčanog sistema.  Svijet mu se čini kao nepredvidljivo, frustrirajuće i opasno mjesto, a ljudi još od njega očekuju da uživa u učenju i da učini otprve kako mama kaže.

Djeca s poremećajem SI često vrlo zbunjena, uznemirena ili razdražljiva. Ako se nađu pod nekim novim stresorom (promjenom u školskom rasporedu, neočekivano otkazanom jutarnjem planu ili im nije dostupna omiljena šalica za sok) mogu se zatvoriti i isključiti, ili dobiti napade bijesa.

Ljudi s poremećajem SI teško shvaćaju što se događa unutar i izvan njihova tijela i nema garancije da će dobiti preciznu senzornu informaciju.

DIJAGNOZA SI

Probleme i poteškoće senzorne integracije obično prvo primjećuju roditelji i učitelji. Poteškoće SI kao neurološki problem mogu se pojaviti kao samostalna teškoća ili prateći simptomi nekih bolesti (npr.multipla skleroza) ili stanja npr. Nezrelost živćanog sistema zbog prijevremenog rođenja, kod djece sa teškoćama u motoričkom razvoju, djece u autističnom spektru, djece sa teškoćama u jeziku, govoru, učenju. 

Poteškoće senzorne integracije možemo podijeliti na tri vrste: poteškoće senzorne modulacije, poteškoće senzorne diskriminacije te poteškoće u praksiji.

Dijete s poteškoćom senzorne modulacije može biti:

• Hipersenzitivno– preosjetljivo na podražaj, izbjegava senzorni unos npr. obrana od taktilnog podražaja
• Hiposenzitivno- nedovoljno osjetljivo na podražaj, neprestano traži podražaj npr. vrtiti će se neprestano u krug bez izazivanja osjećaja mučnine.
• Flip-flop situacija kada dijete jedan tren pretjerano, a drugi tren nedovoljno reagira na isti podražaj.
• Senzory seeking – kontinuirano traženje podražaja
• Praksija je pojam koji označava našu mogućnost ideacije, motoričkog plana, sekvencioniranje radnji, predviđanje i izvršenje te radnje. Iako do dispraksije može doći i kod hipersenzitivne i hiposenzitivne djece, češće se primjećuje kod potonjih (Miller, 2007.).

Djeca pokušavajući da se samoorganiziraju mijenjaju i način igre pokušavajući obezbijediti dovoljan broj senzornih podražaja. Ovakav način samoorganiziranja i pronalaženja odgovarajućeg izvora podražaja odrazit će se  i na cjelokupni djetetov razvoj: hranjenje, spavanje, druženje, motoričko planiranje, govor, pažnju, učenje.

Primjer: kako se odražajavu poteškoće u senzornoj obradi vestibularnog sistema na čitanje

Dijete teško prebacuje pogled s jedne tačke na drugu tj. s jedne riječi na drugu, što rezultira sporijim čitanjem, težim učenjem, prepričavanjem pročitanog, dijete se osjeća neuspješno, vrpolji se stalno na mjestu, nesigurno je što izaziva neželjene emocionalne reakcije.

Procjenu SI provodi senzorni terapeut defektolog, fizioterapeut, radni terapeut sa edukacijom iz područja SI.

Dijagnoza se uspostavlja uz pomoć :

• Intervju sa roditeljima/učiteljem
• Posmatranja djeteta prilikom normalnog kretanja,
• Primjenom testa DSI (Viola, 2002, hrv. adaptacija 2003).

Zajedno sa roditeljima, učiteljima dogovaraju aktivnosti koje će poboljšati senzornu obradu. Dijete može pokazivati simptome u jednom ili više čulnih sistema.

UZROCI POREMAĆAJA SI

• genetski
• prenatalni (kemijski, medikamentozni, alkohol, droga, komplikacije
  u trudnoći)
• prematuritet
• traume mozga (hitna SC, manjak kisika, operacije)
• postnatalni
• nedostatak ili manjak senzoričkih stimula nakon rođenja
• pomanjkanje normalnih senzoričkih iskustava
• promjena načina igre;
• nepoznati uzroci

OSNOVNI ZNACI PREPOZNAVANJA DSI

• Pojačana osjetljivost na jako svjetlo, zvukove, pokrete.
• Smanjena osjetljivost: želi dodir, ima visoku toleranciju boli, preferira začinjenu hranu, baca se prema ljudima i zidovima.
• Značajno pojačanje ili smanjenje razine aktivnosti: neprekidno u pokretu, brzo se umara, veća potreba za snom.
• Problemi koordinacije: zaostajanje u hodanju, problemi s penjanjem, ravnoteža, često se spotiče i pada, teškoće s rezanjem i crtanjem.
• Zaostajanje u govoru ili jeziku.
• Problemi s pažnjom i samokontrolom: buka iz pozadine ili vizualni podražaji ga ometaju, razdražljivost, teško se smiruje

TERAPIJA SENZORNE INTEGRACIJE

Cilj terepije SI je omogučiti upravljanje senzornim unosom  kako bi dijete spontano stvaralo adaptivne reakcije koje integriraju te osjete u cjelovit doživljaj.  Integracija se najčešće javlja kada dijete želi podražaje i inicira aktivnost da ih primi. Dakle, terapijom će se obezbijediti poticaji koje će doprinijeti boljoj organizaciji mozga što će se pozitivno odraziti na funkcionisanje u svakodnevnim aktivnostima, što doprinosi boljem učenju i ponašanju.

Djeca bez teškoća ostavruju SI kroz svakodnevnu igru, dok je za djecu sa teškoćama SI potrebno obezbijediti uslove kako bi se samoorganizirala. Terapija obično uključuje samovođenje, jer mozak je i napravljen da sam sebi pruža podražaje koji su mu potrebni za razvoj. Međutim, ako dijete ne može zadovoljiti senzorne potrebe terepeut direktno primjenjuje  senzornu stimulaciju (specifične vježbe), vodi i dozira podražaje kako bi živčani sistem bolje funkcionirao (kod djece sa težim poremećajima, posebno djece u autističnom spektru).

Tretman uključuje senzornu stimulaciju i adaptivne reakcije na njih prema djetetovim neurološkim procjenama.

Terapija je individualna, prirodna bez upotrebe medikamenata. Terapija sa djetetom se provodi jednom tjedno, ali terapija neće dati vidljive rezultate ako se roditelji ne trude svakodnevno provoditi vježbe sa djetetom prema uputama terapeuta.
U svakodnevnoj igri s djetetom roditelji mogu puno učiniti kako bi pomogli djetetu da se samoorganizira. Potrebno je djetetu omogućiti da dobije potrebnu količinu i kvalitetu podražaja u pravilnim intervalima tijekom dana

Terapija senzorne integracije prema J. Ayres dokazano poboljšava kvalitetu prilagođavajućeg ponašanja djeteta i omogućuju mu primjerene reakcije na zahtjeve okoline.

U program terapije senzorne integracije uključuju se osobe sa:

• disfunkcijama i teškoćama senzorne integracije, samoregulacije,
• poremećajima mišićnog tonusa,
• teškoćama u finoj i gruboj motorici,
• poremećajima motoričkog planiranja, slabe organizacije ponašanja, poremećajima percepcije,
• poremećajima uzbuđenosti,
• poremećajima budnosti i
• otežanog igranja.

CILJ I SVRHA SI TERAPIJE

Poboljšanje sposobnosti djeteta za interakciju s objektima u prostoru u : 
– povećanje trajanja reakcije prilagodbe na senzorički podražaj
– razvijanje reakcija prilagodbe 
– povećanje samopovjerenja i samopoštovanja
– poboljšanje kognitivnih sposobnosti, stjecanje
govornih sposobnosti, podizanje kvalitete školskih postignuća
– razvijanje osobnih i socijalnih sposobnosti

Terapijom trebamo pomoći djetetu kako da ostvari pozitivne interakcije sa drugima i pomognemo minimaliziranju teškoća, a ne promjeni djeteta.

SENZORNE SOBE

U senzornim  sobama nalaze se različiti elementi i materijali koji potpomažu stimulaciju čula i organizovanost mozga. Materijali doprinose osjećaju sigurnosti i potiću želju za istraživanjem u pojedinom kutku koji najbolje odgovara svakoj osobi. Na ovaj način potiću se razvoj i organizaciju senzornih vještina, te oslobađanje stresa i relaksacija.   Senzorna terapija je terapija bez postavljanja određenog zadatka osmišljena da kroz igru izazove i da podsticaj djetetu:

• da istražuje provjerava, gleda, dodiruje, sluša,
• pospješuje koncentarciju, osjećaj sigurnosti i povezanosti,
• stimulira komunikaciju i bliskost,
• umiruje i relaksira,
• stavara osjećaj zadovoljstva i pruža bolje znanje o tijelu.

Korisniku se daje mogućnost da odabere aktivnost koja mu najbolje odgovara i na taj način postiže samooregulaciju. Samo u izuzetnim prilikama (teška stanja djeteta) terapeut usmjerava korisnika, pokušava ga privoljeti da izvrši neku aktivnost. Za vrijeme terapije senzorne integracije želimo djetetu pružiti fizičke aktivnosti koje stvaraju osjete koji dovode do adaptivnih reakcija, koji osiguravaju još više osjeta koji opet izazivaju još složenije adaptivne reakcije. Na taj način mozak u cjelini poboljšava efikasnost funkcioniranja.

Atmosfera stvorena u senzornim sobama stimuliše čula i stvara bolju organizaciju mozga što se pozitivno odražava na  koordinaciju, govor,  pažnju, emocionalni balans buđenje uspavanih potencijala  i stavranje relaksacije za djecu koja su stalno u pokretu.

Osobu koja prvi put ulazi u sobu, uvodimo vrlo pažljivo.

• Prvo joj uključimo svjetlo i dozvolimo da osmotri prostor, te odabere mjesto koje joj je najbezbjednije, te odakle će percipirati ostalo.
• Tretman traje 45 min, a dužina boravka se procjenjuje na licu mjesta, na osnovu reakcija.
• Dijete upoznaje prostor za sebe, i može samo da prepozna ono što mu treba. I kad izađe iz te sobe, ono nauči da sebi obezbedi i drugde određenu senzaciju.
• Veličina soba je različita i opremljena različitim materijalima

PROGRAM RADA „SLANE SOBE“ JAVNE USTANOVE CENTAR ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE I REHABILITACIJU “VLADIMIR NAZOR” SARAJEVO

Ovim Programom rada se utvrđuje realizacija aktivnosti u “Slanoj sobi”. Aktivnosti izvode terapeuti koji imaju certifikat o završenoj edukaciji za rad u “Slanim sobama”.

SLANA SOBA I MASAŽA

Programi rada HALOGENERATORA VIVA SALT POWER, preporučene vrijednosti (V=16 m3)

PROGRAM 1:

-trajanje 25 min: 3-4%

-namjenjen je djeci uzrasta 2-5 god

-indikacije: česte upale ušiju, bakterijske infekcije uha, grla i nosa, loša timpanometrija, atopijski dermatitis…

-kontinuirano ponavljanje tretmana u vremenskom intervalu od 12-24 h, minimalno 10-12 tretmana (u zavisnosti od stanja)

-za dobijanje željenog rezultata potrebno je i neophodno prekinuti stavljanje fiziološkog rastvora u nos za vrijeme tretmana u slanoj sobi

PROGRAM 2:

-trajanje 25 min:  4-5%

-namjenjen je djeci od 3-7 god.

-indikacije: astma, česte opstrukcije, virisne upale pluća, laringitis, alergijska astma, bronhijalna astma, terapija nakon upale pluća…

-minimalno 10-12 tretmana

-kontinuirano ponavljanje tretmana na svakih 12-24 h

-kontraidikacija za slanu sobu: tjelesna temperatura do 37 C, opstrukcija pluća (spazam)

PROGRAM 3:

-trajanje 25 min: 5 %

-namjenjen je djeci uzrasta od 7-12 god.

-indikacije: astma, česte opstrukcije, virusne upale pluća, laringitis, alergijska astma, bronhijalna astma, terapija nakon upale pluća…

-optimalno 10-12 tretmana

-kontinuirano ponavljanje tretmana na svakih 12-24 h

PROGRAM 4:

-trajanje 25 do 35 min:  5 %

-namjenjen je starijoj djeci do 16 god. i omladini do 21 godine starosti

-indikacije: hronični sinusitis, upala sinusa, upale ušiju, ekcemi, dermatoze, sporijaze…

-minimalno 10-15 tretmana

-kontinuirano ponavljanje tretmana – svaki dan po 1 tretman

Sastavni dio Programa rada je Priručnik za obuku zaposlenih za rad u slanim sobama i raspored boravka u slanoj sobi.